Jeeebeno dobar blog...

17.09.2008.

sjenka

Kažu ljudi promjene su dobre inače upadneš u kolotečinu. Slažem se jednim djelom s njima ali pitanje je kakve su promjene dobre? U zadnje vrijeme sam i ja primjetila neke promjene u svojoj vezi. Sjedimo dragi moj i ja i on govori kako će od idućeg mjeseca uplaćivati štednju u banci. Sve je to ok i podržavam ga. A onda kroz priču kaže" to mi je 4,200.00kn godišnje". U tom trenu sam zastala. Stvar nebi bila loša da nije prije mjesec dana izjavio da se nikad neće ženiti i da neće imati djece. Prvotno su to bile šale a onda sam ga jednom upitala dali stvarno misli tako i on veli "da". I onda priča o kolegici s posla koja ima 30g., presuper je, i singl je. Na to nabaci komentar da je tako najbolje.
Dobro koji kurac onda ja trunem kraj tebe ako su ti druge presuper, ako se nećeš ženiti, ako nećeš imati djecu i ako ne planiraš budućnost sa mnom???????
-Daj smiri se i ne drami.-veli on.
-Kako da se smirim kad ja kao kreten zamišljam i planiram našu budućnost a sad me tako potkopavaš?
I zaista od toga dana sam shvatila da on zaista ne želi imati djecu, ne želi se ženiti, bitne su mu materijalne stvari. Bitno je imati dobar auto, dobru kuću, puno para i piti pivo cjeli dan.
Ovo danas je samo potvrdilo moju sumnju da ne vidi mene pored sebe u budućnosti.
Sad mu je fora da "će on imati". Pitam ga neki dan kakvi su mu planovi za život, jer vidim da više uopće ne razgovarano o tome, on veli "da neželi nikoga zamarati s tim i ne želi nikome govoriti".
Halooooooooooo? ZAR SAM JA POSTALA NITKO? ZAR SAM OD NEKADAŠNJE NAJVEĆE NJEGOVE LJUBAVI POSTALA TEK SJENKA?
Zar se osoba tek tako može istrošiti i odbaciti na tako brutalan način?
Zaista više ne znam gdje pripadam i kad me netko pita kakvi su mi planovi za budućnost odgovorim" preživjeti do sutra i tako iz dana u dan".
Htjela sam mu reći kako se osjećam ali me ne želi saslušati nego odmah skoči" nemoj me klati s glupostima, ne želim o tome i sl."
Pitam se zašto smo mi žene tako dobroćudne i naivne?
Zašto one dobre uvjek zaskoči takva sudbina?
Trudim se ostati smirena ali ne znam koliko ću još moći tako.
Pokušavam se vidjeti u njegovoj budućnosti ali mi jednostavno ne polazi za rukom...

Objavio/la malasexerica u 22:01, 0 komentar(a), print, #

08.09.2008.

Stigma bivše ljubavi...

Opet me pere neka jebena depresija, ne znam jel to inače u rujnu ili je sve u mojoj ludoj glavi...
Imam puno toga za napisati pa bolje da odmah počnem iako ne znam od kojeg dijela svoga života da krenem...
Neki dan sam nešto razmišljala i shvatila da su me sva sranja koja sam imala u životu samo ojačala.
Zaljubila sam se vrlo mlada, sa 15 godima prvi put.
Sad kad pogledam vidim da je lik bio (i ostao) kreten.
Pio je, razbijao a ja naivna kakva sam bila vjerovala da je on super.
Prijetio mi je da će me ubiti, pratio me kad sam išla u školu i nazad,
stajao satima ispred moje kuće...
Psihički me uništavao iz dana u dan.
Druga ljubav je potrajala nešto duže, oko tri godine.
Bilo je super dok smo bili u Slavoniji.
Onda je on otišao u Zg raditi i ja sam prestala izlaziti iako je on
svako malo odlazio na tulume, a ja nisam smjela otići na kavu jer bi me u protivnom ostavio.
Voljela sam ga više od ičega i sve bih dala za njega.
Sjećam se kako me jednom ostavio jer sam ostala sa sestričnom na kavi jer je nisam vidjela mjesecima prije. I tako iz dana u dan. Ostavljao me svako malo zbog pizdarije jer je bio glupi konzervativac. Nije žena za birtije već za kuću i djecu.
Govorila sam mu da je dpbro dok opraštam i vraćam se jer kad ja prekinem više nas Bog dragi neće sastaviti.
Počeli smo živjeti zajedno i sve je bilo super, ali malo po malo me je gušio.
Šutjela sam i trpila, uvijek kad bi mi brat dolazio bila sam najsretnija na svijetu
a kad bi odlazio lila sam gorke suze. Sad vidim da sam trebala prije reagirati.
Glumila sam sretnu osobu izvana a u dubini duše sam vrištala od bola.
Tješila sam se da će biti bolje.
U veljači me istjerao iz stana jer mu se nisam javila na telefon dok sam bila na poslu.
Navečer u devet sati ostala sam bez krova nad glavom, u gradu gdje nikoga ne znam.
Nazvala sam buraza i došao je po mene. nije me ništa pitao kad je došao.Sve mu je bilo jasno kad je vidjeo moje suzne oči. Nakon te večeri je krenuo pravi pakao. Krenula su proganjanj na poslu, zivkanje na telefon, prijetnje od strane njegove obitelji i ostali pakao. Nakon nekoliko dana smo se vidjeli i objasnila sam mu sve šta mi je radio. Tek mu je kasnije došlo u glavu da nije bio fer i da me zatvarao i gušio sa svojom ljubomorom.A da ne govorim o "slučajnim" udarcima . Nije prošlo dugo kad je sletio s ceste i ostao mrtav na mjestu. Tih dana mi ništa nije bilo jasno, sve mi je u magli nekako. Pamtim bratove riječi da će biti bolje.Vrijeme sve lječi,govorili su mnogi. No kako je vrijeme odmicalo meni je sve bilo gore. Njegova obitelj je mene krivila za njegovu smrt, pogotovo sestra i tata. krenula su zivkanja moje obitelji i mene u neko doba noći, puštanje glazbe i slične stvari. Malo po malo situacija se smirila mada i danas kad prođem svojim selom osjetim osuđujuće poglede na sebi. Jebiga, život ide dalje, sad samo sebe krivim što nisam prije reagirala i spasila mnogo ljudi od te agonije. Zato sam naučila da više ne šutim ako nešto nije u redu ili ako nisam sretna.Vičem na sav glas i vrištim ako treba. Prošlost je ostala iza mene, imam novi život ali svejedno se nekada zapitam dali će se to ponoviti....

Objavio/la malasexerica u 16:28, 0 komentar(a), print, #

04.08.2008.

Posao moj dragi...

dobar dan, izvolite! još nešto? hvala, doviđenja. tako počinje moj radni dan. svaki dan već nekoliko mjeseci. svaki dan isto. dobro, nije baš svaki dan isto, uvjek je neka druga kolegica nadrkana jer je u pms-u ili ima privatnih problema ili jednostavno smatra da nije dovoljno plaćena za to što radi. uglavnom dan prođe u udovoljavanju ljudima koji su još više nadrkani, živčani, bijesni. neki dan mi dođe baba i stane pred šajbu (ili pult, kako god) i gleda. skužim ju i brzo pohitam podvoriti gospoju, jer eto nije u redu da dama čeka. tko je vidio čekati. izađem uljudno iz bukse i pitam ju što želi. ne jebe me baba ni dva posto. računam na to da je gluha pa je opet upitam ali ovaj put sa malo više decibela u glasu. kad ono...žena se prodere da zašto ja vičem, ona nije gluha, samo ne zna šta da kupi pa zato šuti. stala ja u čudu i u glavi mi prođe vizija kako je šamaram. priznajem da su to najljepši prizori svih blagajnica. veli ona da zovem šefa jer sam citiram: djubre neodgojeno pokvareno, balavica neodgojena, seljačina došla u grad traziti ku...a nebi li se dobro udala... itd! kažem joj da sam ja šefica. baba pogleda, i onda istrese da mi j..e majku glupu, da šta ja mislim da sam popila svu pamet svijeta, da ću naje...ti kod glavnog direktora... lagano sam joj okrenula ledja u stilu hollywood-skih zvijezda što je nju još više razbjesnilo ali briga me. čula sam je da još broji vani po dućanu. i onda netko kaže da je moj posao lagan, pa serem mu se po sred ljigavih usta. ili zamisli ovo: dolazi lik u svom svijetu i pita me dali imam kruha? a ja prodajem kruh. da stvar bude bolja to jutro je stiglo cca 300,00kg brašnastih proizvoda. ne vidim se od peciva i kruha i on me pita jel imam kruha. pa gdje gledaš čovječe??? ili kad mi uleti djed sa pitanjem je li kruh svijež? kažem da jeste a on baci komentar da je sigurno od prekjučer i da je samo podgrijani. još bolja scena je kad mi dođe bračni par sa nekoliko djece (malodobne) i stane raspravljati jel imaju kruha doma ili ne. muž veli da nema a žena da ima i da neće bacati kruh. onda se u cjelu priču umješaju djeca. jedno hoće putar štangicu, drugo krafnu sa čokoladom, treće hoće pizzu, koja predugo stoji na ploči i prije ćeš srušiti kineski zid s njom nego sačuvati čitave zube jedući nju, ako imaju četvrto ono će htjeti makovicu koja je istih svojstava kao i prethodno spomenuta pizza. djeca se deru, penju po šajbi, ostavljaju svoje prljave male otiske, žena kvoca mužu da ne kupuje pretvrdi i skureni kruh... a ja nezaštćeno stojim s druge strane pulta kao bogec i pokušavam skužiti što će na kraju kupiti za zlatne lipice koje zadnje 2 minute broje zajedno sa svojih pogužvanih 10,00 kuna. napokon odlaze, raj za moje oči. ili melem kako god. ali ne, s druge strane nailazi horda roma (nemam ništa protiv njih ali ih ništa ne razumijem) . i tako unedogled. do kraja radnog vremena koje tako sporo prolazi. najgore mi je kad moram prodavati slance koji su mekani koliko i keramičke pločice na akciji u bauhausu. ili kruh koji je zagorio dok su pekari u pogonu igrali belot. a tek hrenovka u lisnatom koja stoji od jutra na grijaćoj ploči. tijesto je friško koliko i noge lučkog radnika na najvećoj vrućini. i ne, ne postoje krafne od čokolade, postoje krafne sa čokoladom, niti lisnato od hrenovke već lisnato s hrenovkom. kužite? s , od ????? malo vas prilozi zaobilaze. i ne, kruh nam nije friški, nego je star pet dana, i da, cijene su nam najveće u gradu a i šire.i za neke, koji to možda ne znaju, u pekarama se inače prodaju autogume a ne kruh i ostali proizvodi. tu i tamo nam uleti ljudov sa pitanje gdje stoji mljeko u prahu ili gdje stoji luk iako velikim slovima piše. ali oni nisu tu da čitaju već da nama radnicima zagorčaju ionako odvratno radno mjesto. i samo da se zna, kod mene ne vrijedi staro pravilo da je kupac uvijek u pravu!!! ipak smo na balkanu!!!

Objavio/la malasexerica u 16:09, 0 komentar(a), print, #

31.07.2008.

Putovanje u središte duše!

ovo je još jedna priča o ljudima koji su zivot posvetili istrazivanju njih samih...

koliko puta vam se dogodilo da legnete u krevet i ne mozete zaspati? vrtite se lijevo, desno ali san ne dolazi na oci. meni se to dogodilo sinoć. moja bolja polovica je zaspala a ja sam ostala budna lezati uz njega i pritom vrtila film o proteklim godinama svog malog zivota. zašto malog pitate se? zato što sam shvatila da nikada nisam napravila nešto s čim bi ljudi oko mene bili zadovoljni. zapravo nikada nisam ništa napravila. stojim u istoj kozi koju mi je majka dala i ne sjećam se kad sam bila zadovoljna. zar se čovjek mora osjećati šturo i usamljeno da napravi nekakav pomak u svom vremenu? ako je tako, zašto se osjeća prazno i nakon toga?! ako si singl nije dobro, ako imaš nekoga opet nije dobro. ako nekoga voliš velika je vjerojatnost da ti ljubav neće biti uzvraćena, ako pak tebe netko voli, nisi siguran da ti njemu mozeš pruziti isto toliko. vrtimo se u svom malom labirintu osjecaja ljubavi i mrznje, radosti i tuge. kad cemo konacno shvatiti da materijalne stvari nisu ono sto vas moze zagrliti kad navecer legnete u krevet niti vas poljubiti onako snene dok odlaze na posao. mogu vas jedino utjesiti kad naidjete na prosjaka na ulici pa ste ponosni na ono sto ste postigli, ali opet zar se ne zapitate zasto ta osoba spava pod gradskim svjetlima? gdje god se okrenete postoje dvije stvari koje vas prate ma kamo vi krenuli a to su radost i tuga. na oko dvije obicne rijeci ali u sustini dvije najljuce suparnice. idu zajedno kroz zivot i posjecuju domove raznih ljudi. gdje jedna unese kaos druga popravi nacinjenu stetu. voljela bih kad bih mogla zagrliti radost kao staru prijateljicu. osjetiti je na svojoj kozi. primiti je za ruku i prosetati predvecerjem po lokalnom parku. ali to nije moguce. zato sam tugu osjetila u svojim ocima. kako? prosle godine sam radila u marketu kao blagajnica i onda se dogodilo nesto strasno. da ne idem u detalje, bila sam shrvana tih dana mada sam se trudila sakriti bol u grudima koji me je razarao svakim danom sve vise i vise. jednoga dana onako potistena i tuzna naplacivala sam robu covijeku srednjih godina. tada mi je gospodin rekao da u zivotu nije vidio osobu kojoj tuga tako dobro stoji u ocima. moram priznati da me je sokirala njegova izjava ali nisam mu imala sto odgovoriti na to. u tom trenu rijeci su nestale iz mene. u glavi mi je odzvanjala njegova izjava. na svijetu nije bilo nikoga osim mene i nje.tada sam shvatila da je rekao istinu koju cjelo vrijeme nisam vidjela. suznih ociju naplatila sam robu gospodinu koji je poslje toga da opravda recenu stvar rekao da sam osoba sa najljepsim tuznim ocima koju je vidjeo. poslje toga ga nisam nikada vise srela ali njegove rijeci i dan danas spavaju u mojoj glavi i svako malo se probude trazeci od mene isti onaj pogled koji je okrenuo moj svijet.

Objavio/la malasexerica u 22:09, 0 komentar(a), print, #

30.07.2008.

Savršeni dečko u borbi protiv lokalnog frajera

od pamtivjeka postoji u nama zenama neki zivotonjski nagon koji nas tjera da sebe pretvorimo u lovce a muskarce u sirovinu vrijedu ulova. u doba dok zene nisu imale pravo glasa to je bio nezamisliv zlocin. muskarci su vladali svijetom, imali sve sto su htjeli. glavnu rijec u kuci, na ulici i krevetu. zena je bila zaduzena za kuhanje i djecu. zapostavljena. medutim vremena se mjenjaju kao i sve na ovoj nasoj planeti. i tako su zene s vremenom preuzele sve ono sto je nekad bilo zabranjeno. zeljele su pokazati da vrijede i opravdati ono za sto su mnoge prije njih izgubile zivu glavu. sa svim tim promjenama im se pojacao i taj "lovacki nagon". u magli tog feemale boom-a pojavljuje se definicija savrsenog muskarca. opis ide nekako ovako:

fizicki zgodan, 1.78cm, 85kg cistih misica, tamnoput, crna kosa i duboke plave oci, zdravi i uredni nokti kako na rukama tako i na nogama, savrsenih higijenskih navika, ne previse dlakav, cvrsta i zaobljena guza, pune usne, biserno bijeli zubi. nije alkoholicar, ne pusi, ne drogira se, u obzoru njegovog pogleda stojite samo vi. ne drpa druge zenske u zahodu lokalnog birca. voli vas najvise na svijetu. ima razumjevanja za sve vase frendice, oprasta vam pokoju avanturicu. nemoram ni spominjati da je pun para, i da novcanik ne moze zatvoriti zbog zlatnih kartica. ima super pilu od auta, veliku kucu sa savrsenim namjestajem. bas po vasem ukusu. mama mu stanuje daleko. nema brace ni sestara, jedinac je naravno. ide sa vama u fancy butike i kupuje vam sve sto hocete jer njegova draga zasluzuje samo najbolje. i da, njegov best frend je prezgodan. ne igra igrice na kompu po 3 dana jer cuva svu snagu za vas.

ma dajte molim vas, ni djeca vise ne vjeruju u bajke. u stvarnosti za vas super izgled mozete dobiti ovo: 1.60-1.70cm, 60 ili 90kg.(nema zlatne sredine), vidno narusene misicne mase, izgrizeni nokti na rukama. do jagodica naravno. na nogama urasli. tusira se povremeno jer je grad Zagreb opet poskupio komunalije pa se treba stedjeti. ili je rutav do kraja ili ima tri prozirne dlake na prsima. guza je kriticna tocka, ili je nema ili je ima u prekomjernoj kolicini. ima dva karijesa i fali mu pokoji zub, ima lose navlake koje je radio lokalni zubar bez previse iskustva, zapije s frendovima, po par dana se ne trijezni, sadrzaj kemije u njegovu tijelu je veci nego u ijednom laboratoriju u zemlji a i sire. koristi svaku priliku kako bi skicao trebe po gradu. neki dan je drpao curu u bircu koji je od posebne vaznosti za vasu vezu. i to bas za tim stolom. mrzi vase kokosje frendice. nikada mu nece biti jasno gdje je bio dragi Bog kad su se one rodile. nema para, radi u nekoj glupoj firmi gdje ga iskoristavaju kad god stignu. vozi golfa jedinicu koji btw.prokisnjava i to bas tamo gdje trebate staviti svoje suze od dva soma kuna. zivi sa starcima, mama mu je histericna luda srednjovjecna zena. ima 3-4 brata ili sestre. mrzi ici u ducane i razgledati, pa tko to jos radi. bolje ce otici negdje na lokalni buvljak i lezerno od cigakne traziti majicu za 30.00kn. ne moze vam kupti cvjece jer, eto stedi za novu igru na kompu. frendovi su mu horda zaostalih homo sapiensa koji vas bas i ne podnose. vrati se od frenda nakon 2 dana igranja igrica sa izgledom podrijanog lesa.

kad ovo pogledam zahvalim Bogu na primjerku koji je sacuvao za mene a on izgleda ovako:1.70cm, 56 kg( da,znam da je mrsav. tjeram ga da jede ali nece), plocice po trbuhu koji je sam po sebi ravan. nokti na rukama uredni, na nogama ih reze svaka 2 mjeseca. zato ga zezam da je moj tigric. 3 dlake na prsima a na nogama Boze mili koji korov. tusira se po potrebi, zavisi kako se dogovorimo. ravni zubi , prednja dva plombirana zuba. ne pije previse.dogovar nam je da konzumiramo alkohol samo kad smo zajedno, jer su posljedice zadnjeg pijanstva bile gadne. kemiju ne konzumira, pusi samo bijeli walter. ne skica cure po gradu zato sto zna da ih i ja volim pa se valjda boji. ili je toliko zaljubljen u mene da ne vidi nista drugo sto hoda na dvije noge. nemam fancy frendice tako da takve cure mrzimo zajedno. radi kao programer u jednoj firmi, cesto ostaje prekovremeno. nema para, ljudi moji moj decko nema ni novcanik!!!!! nema polozen vozacki ispit, nema ni auto, nema cak ni bicikl. a nemam ni ja. zivimo u unajmljenom stanu, nemamo niti umivaonik u kupaoni. mama mu je zakon, da sam birala nebi nasla bolju svekrvu. zena me voli a i ja nju. super se slazemo. ima jednu sisterku i jednog buraza. spaljena familija. frendova nema previse. jedemo vecinom kajganu ili omlet ili jednostavno jaja na oko sa kobasicom, kulenom ili sunkom koju moj stari posalje. moja obitelj ga voli, baka posebno. kazu da izgledamo kao brat i sestra. malo kinky ali ok. o svemu se mozemo dogovoriti. gledamo tekme zajedno, pijemo pivu zajedno i psujemo sudcima za nepostojece faulle. kad moj decko prdne ugusi svemir pa ga zezam da ima malu nuklearku u sebi i da jede atomske bombe za rucak. zato moj decko veli da njegova djevojka podriguje kao sivonja, da nije upoznao muskarca koji toliko jako moze podrignuti. tu se upotpunjujemo. nikad nam nije dosadno, uvijek izvodimo neke gluposti. on je moj decko, nije savrsen ali ga volim bas zbog tih nekih sitnica. ma on je moj savrseni decko!!!!!!!!!

Objavio/la malasexerica u 14:59, 0 komentar(a), print, #

<< 09/2008 >>
ned	pon	uto	sri	cet	pet	sub
	01	02	03	04	05	06
07	08	09	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30